FOTO: RUKOMETNI KAMP HRS-A Na Boriku se rađaju novi Balići, Metličići, Ninčevići, Valčići…Brojni reprezentativci posjetili mlade nade...

FOTO: RUKOMETNI KAMP HRS-A

Kad nema ulaganja u mlade, nema ni nade za budućnost. Toga su svjesni u Hrvatskom rukometnom savezu koji već četiri desetljeća organizira Kamp za mlade koji upravo traje na Boriku. Radi se o učenju sporta koji mnogima može promijeniti, ali i uljepšati život, uz stvaranje nezaboravnih prijateljstva koja ostaju trajna.

Ove godine u četiri turnusa u kampu jezajedno sa selekcijama sudjelovalo preko 550 djevojčica i dječaka koji tek počinju upijati prava rukometna znanja da bi možda jednoga dana krenuli stopama Andree Penezić ili Snježane Petike, Ivana Balića, Domagoja Duvnjaka, Pere Metličića. Prvi turnus je bio od 16. do 22. lipnja za mlađe kadete 2004./2005. godišta, a drugi od 22. do 28. lipnja za dječake 2006./2007. i dječake 2008./2009. uzrasta.

Nakon toga na red su došle djevojčice mlađe kadetkinje 2004./2005. od 28. lipnja do 4. srpnja, u tjednu nakon toga priliku za stjecanje novih znanja imale su curice rođene 2006./2007., odnosno 2007./2008., u terminu od 4. do 10. srpnja. U svakom turnusa postojao je i dan predaha tzv. "Kids day“. Tada se pak uz obilazak Zadra – koji je domaćin kampu - te upoznavanje njegovih ljepota, organizira posebno druženje s hrvatskim reprezentativkama i reprezentativcima, ali i izbornicima obje nacionalne selekcije RH. Uz prigodno druženje oni su djevojčicama i dječacima, nadarenim rukometašicama i rukometašima, bili na raspolaganju za razgovor, fotografiranje i podjelu autograma, dok su trenerima u Kampu poslužili za razmjenu međusobnih iskustava.

Dakle, nakon 4 turnusa po šest dana i više od 500 mladih igračica i igrača za 2019. godinu je završen Kamp HRS-a. Brojem sudionica i sudionika bio je na nivou prošlogodišnjeg koji je pak bio rekordan od kada se u Zadru i održava.

-Svi rezervirani kapaciteti bili su gotovo u potpunosti popunjeni, a ove godine smo imali po prvi puta i liste čekanja za određene turnuse zbog velikog interesa. U kampu su na pripremama također bile tri mlađe rukometne reprezentacije: ženska kadetska reprezentacija Hrvatske, muška kadetska i mlađa kadetska reprezentacija. Ističemo da smo iznimno zadovoljni kvalitetom rada naših trenerica i trenera koji su vrijedno prenosili rukometna znanja na mlađe generacije prilagođavajući način i intenzitet rada formiranim grupama, pa možemo istaknuti da nije bilo ozbiljnije povrede mladih igračica i igrača. Uvjeti za treniranje u sportskim dvoranama 'Bili Brig' i 'Mocire' bili su vrlo dobri kao i na vanjskom terenu Omladinskog hostela. U kampu su nas obišli proslavljeni reprezentativci Ivan Stevanović i Mario Kelentrić, koji su sudionike upoznali sa svojim rukometnim počecima. Filip Ivić, hrvatski reprezentativni vratar, također je posjetio kamp i možemo slobodno reći da su golmani bili na visini svoga zadatka. Posjetila nas je i ekipa HRT iz studija u Zadru, tu su razgovarali s voditeljicom Kampa Lidijom Bojić-Čačić i našim mladim rukometašicama Sarom Marendić iz Splita i Emom Novosel iz Dugog Sela, pričaju nam iz Hrvatskog rukometnog saveza. Na službenoj net stranici uputili su i zahvalu Gradu Zadru “na njegovoj nesebičnoj podršci” bez koje bi bilo vrlo teško provesti organizaciju kampa.

-Naravno moramo se zahvaliti i našem medicinskom osoblju koje je budno pratilo i liječilo sve vrste ozlijeda. Na kraju se zahvaljujemo i roditeljima naših mladih rukometašica i rukometaša koji su kvalitetnim odgojem tih mladih ljudi omogućili da nije bilo niti jednog incidenta - dodali su iz HRS-a koji već nekoliko desetljeća poklanja izuzetnu pažnju radu s mlađim dobnim uzrastima. Središnje mjesto za to svakoga ljeta je Kamp HRS-a, koji je postao svojevrsni inkubator i tvornica za otkrivanje talenta. Sustav je toliko dobro osmišljen i razrađen da su ga počeli kopirati mnogi Savezi i organizacije, ili pak tražiti način da sudjeluju u radu Kampa kroz koji je od 1993. do danas prošlo gotovo 16.000 tisuća mladih, rukometašica i rukometaša.

Budući da je riječ o izrazito mladim rukometašicama i rukometašima, koje im roditelji povjeravaju na tjedan dana, Kamp je organiziran - upoznaju nas - na poluvojničkom principu od buđenja do spavanja isplaniran je svaki sat. I sve to uz strogi nadzor njihovih ’novih’ roditelja. Prije spavanja uzimaju se mobiteli, da bi imali miran san, ali se i socijalizirali, razgovarali, u sobi s drugima. Cijeli sustav brige razrađen je toliko precizno i dobro, da uz ime svakog djeteta piše ukoliko ima neku bolest, ili alergiju, da mu se taj dan slučajno ne servira hrana koja je na meniju, zbog toga non-stop na raspolaganju imaju liječnika i fizioterapeuta.

-Kamp je za HRS jedan od najvažnijih godišnjih projekata. I zbilja mu poklanjamo izuzetnu pažnju, nastojali smo ga osmisliti na način da ni jednom djetetu koje se odluči za njega ništa ne manjka. Da dobro radimo govori povjerenje roditelja koji nam svake godine šalju od 500 do 800 svojih kćeri i sinova. Mi smo pak tu da prije svega vodimo računa o njihovom zdravlju, sigurnosti, ali i da njihovo stečeno rukometno znanje pokušamo još malo proširiti, rasplamsati i usmjeriti u pravom smjeru. Jako smo zahvalni gradu Zadru u kojemu smo, evo od 2012. do sada. Od gradonačelnika i gradskih službi, do Gradskog ureda za sport, bez njihove pomoći sve ovo ne bi bilo moguće, u HI Hostelu Zadar imamo gotovo savršene uvjete, sve nam je nadohvat” - tvrdi Lidija Bojić Ćaćić, voditeljica Kampa. Potvrđuje isto pozitivno iskustvo na stranici HRS-a i Lea Vuković, darovita slavonska rukometna nada iz Osijeka:

-Ja sam već ranije bila na Kampu i opet sam došla. Meni je ovdje super, osim što dobro treniramo, stalno smo zajedno, što u klubu nije moguće ipak. Kada smo u klubu, naime, čim završi trening svako ide svojim kućama. Tu smo pak stalno svi skupa. Družimo se, upoznajemo nove prijatelje i prijateljice, i treneri i trenerice su super, čak nas vode i na kupanje, puno pričaju s nama, idu u obilazak grada…” - radosno naglašava. Brojni današnji reprezentativci i reprezentativke prošli su slične važne treninge unutar Kampa HRS-a, a Ana Debelić i Filip Ivić su rekli.

-Uvijek se rado prisjetim tih trenutaka. Odlaskom tamo dobivaš puno toga, prvenstveno stječeš nova prijateljstva, treniraš i uživaš. Na mene je Kamp ostavio samo pozitivna sjećanja. Prijateljstva koja su se tamo dogodila traju i dan danas. Preporučujem svakome tko je voljan i željan učenja rukometa kako treba otići i probati jer ništa ne gubi, samo dobiva, kazuje nam Ana Debelić, hrvatska reprezentativka.

-Po završetku sezone u mlađim dobnim skupinama uvijek sam se veselio kampu koji je organizirao HRS. Sklopio sam puno prijateljstava, a najvažnije u tome razvijao sebe kao osobu i rukometaša. Baš svakom mladom igraču preporučio bih da se prijavi na Kamp i uživa u rukometu, druženjima, kupanju i novim iskustvima, kaže Filip Ivić reprezentativac.

Ako to o kampu kažu ljudi koji su ga prošli, sigurno je da vrijedi.

 

Naslovnica Sport

Najčitanije