KAKO DALMATINCI UBIJAJU VLASTITU OBALU Jedna kratka šetnja bila je dovoljna da doživimo najgore od Balkana, ljudi u more bacaju kompjutere, a kućno smeće iznose na plažu

KAKO DALMATINCI UBIJAJU VLASTITU OBALU

Neshvatljiva je lakoća s kojom neki naši "građani" diljem Jadrana bacaju smeće u rijeke, more, na divlje deponije. Pretragom baze naših fotografija lako se može utvrditi da već desetljećima pišemo o domaćim prljavcima koji bacaju otpad s prozora u neboderima, nose kućno smeće i bacaju na plažu...

Neki se ponašaju toliko neodgovorno da isluženi madrac, špaher samo "itnu" negdje uz more, a u rijeke i jezera znaju bacati i kompjutore, islužene televizore, radioaparate. I kako stati na kraj tom bahatluku?

Nedavno smo napravili đir po splitskom Žnjanu, i to dijelu gdje je stjenovita obala i gdje se mahom kupaju domaći. Umjesto da kutije od cigareta, boce, limenke, vrećice od čipsa, kore od lubenice, omot sladoleda ponesu do obližnjeg kontejnera, kupači sve ostave iza sebe, bace odmah uz more ili zavuku duboko u stijene.

Neka obitelj je probušila zračni madrac i samo su ga ostavili iza sebe da ga more otpuše u more. Vidjeli smo da je netko bacio i kućno smeće, primjerice ambalažu u kojoj je bila pasirana rajčica. Pretpostavljamo da je neka domaća obitelj sebi lijepo spremila ručak i onda su skupa krenuli na plažu, a smeće iz vlastite kuće su samo bacili uz more?!

U Zakonu o održivom gospodarenju otpadom jasno je propisano da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš i da će se novčanom kaznom u iznosu od 3000 do 10.000 kuna za prekršaj kazniti svaki građanin ako baca smeće u okoliš.

Za nadzor i postupanje u vezi sa sprječavanjem nepropisanog odbacivanja otpada i uklanjanja otpada odbačenog u okoliš, nadležni su komunalni redari u jedinicama lokalne samouprave te inspekcija zaštite okoliša Državnog inspektorata.
I jeste li vi dragi građani ikada na plaži vidjeli komunalnog redara ili inspektora da kažnjava građanina koji baca otpad u more

Doc. dr. sc. Ante Kutle, predsjednik Udruge "Lijepa naša", koji je u dva navrata bio i saborski zastupnik, a više je desetljeća uključen u sve važne ekološke teme, kao i obrazovanje mladih po tom pitanju, odgovorio nam je na nekoliko pitanja:

Zbog čega ljudi i dalje, ma koliko mediji upozoravali, bacaju smeće u more?

– Mi već godinama govorimo, upozoravamo, obrazujemo mlade generacije. I napravili smo velike pomake, ali očito ima ljudi koji su krajnje nepristojni, sebični i dok ih se ne opali po džepu, neće se promijeniti.

Ljudi bacaju kompjutore u rijeke, smeće od kuće ostavljaju na plažama.

– Bacaju u more i baterije, krupni i sitni otpad, sve što im dođe pod ruku. Pa vidjeli ste koliko tog smeća svake godine izvade ronioci. To je zaista nedopustivo da se ljudi tako ponašaju u jednoj zemlji kojoj je turizam glavna gospodarska grana. To smeće, osim što estetski nagrđuje naše podmorje, uništava biljni i životinjski svijet. Zaista ne mogu razumjeti što je u glavi onoga koji donese kućni otpad i samo vrećicu s kućnim otpadom ispusti u more. Zar je toliko teško tu vrećicu baciti u kontejner?

U Dalmaciji ima još ljudi koji kroz prozor bacaju smeće, npr. iz nebodera?

– To je u domeni policije jer mogu i nekoga ubiti. Ali bacati smeće kroz prozor 2019. godine, a kontejner im je ispred zgrade, krajnje je nedopustivo i neshvatljivo. Ali, te ljude bi, ponavljam, trebalo pošteno kazniti, i onda im ne bi palo na pamet to raditi.

Bi li u domeni policije trebali biti i oni koji donesu svoje kućno smeće i bace ga u more ili na plaži?

– Da, policiji ili komunalnim redarima trebalo bi, po tom pitanju, dati veće ovlasti, a trebalo bi ih biti i više. Međutim, da bismo to postigli, treba poboljšati zakonski okvir, točno specificirati što je zabranjeno i kakve su kazne. Pisao sam nebrojeno puta raznim institucijama da se neke stvari trebaju poboljšati, ukazao na probleme, ali nitko ne haje. No, i postojeće norme o očuvanju okoliša i komunalnom redu slabo se poštuju.

A što je s turistima?

– Mi nemamo ni razrađenu strategiju koliko turista možemo primiti i koliki su nam potrebni kapaciteti, bilo prometni, infrastrukturni i ekološki, da te ljude zbrinemo, a ne naštetimo okolišu.

Kakve su plaže?

– Neke plaže su uredne, a neke su u katastrofalnom stanju. Predlagao sam i da svaka plaža mora biti uređena po kriterijima plave zastave, dakle da ima pristup za invalide, da blizu kupača ne mogu doći gliseri, te da mora imati popratne sadržaje. A i za kojih 20 - 30 godina će se podignuti razina mora i sadašnje plaže će biti potopljene i na to već treba sada misliti i ne dozvoliti gradnju na pojedinim lokacijama 200 - 300 metara uz more.

Nedavno nam je i psihologinja Mirjana Nazor rekla što misli o ljudima koji bacaju smeće gdje im padne na pamet. Evo što ona kaže:
– To jest agresija, i to u vidu krajnje sebičnosti jer glavno da je njihov stan čist, a kako je zajednici, to ih ne brine. Najveći je problem s djecom koju roditelji nisu naučili da se ni papirić od bombona ne baca na ulicu. I kad to djetetu od tri, pet godina ponavljate, budite sigurni da ono neće nikada baciti smeće na plažu.

Ali ako su mu model roditelji koji to rade, naravno da će ono nastaviti tu tradiciju. Ljudi su sebični, uglavnom misle na sebe. Na druge jedino misle kad ih olajavaju. U tome i jest problem, bavimo se više drugima nego sobom i rasipamo energiju na gluposti, umjesto da je usmjerimo u nešto što bi nas moglo obogatiti i pružiti nam priliku da rastemo - navodi psihologinja Nazor. 

 

More nam umire

Mosor Prvan iz udruge "WWF Adria" nam kaže:

– Sav morski otpad, svugdje u svijetu, nastao je na kopnu te je s kopna direktno ili indirektno preko ljudskih aktivnosti na moru dospio u more. Dok ne smanjimo stvaranje otpada te ne krenemo kvalitetno gospodariti otpadom na kopnu, problem morskog otpada neće biti riješen. To vrijedi i za Jadran i za sva druga svjetska mora. More je ogledalo gospodarenja otpadom na kopnu. Možemo zaključiti da je to jedan te isti problem.

Najproblematičniji dio morskog otpada je plastični otpad. Sunčeva svjetlost, slana voda i valovi rastavljaju plastiku u morima na još manje dijelove, do mikroplastike koja ostaje trajni dio ekosustava.

Mikroplastika može, kao i veći komadi plastike, fizički zatvoriti probavni trakt životinja te na taj način izazvati njihovo ugibanje. Međutim, puno je strašnije to što plastika djeluje kao magnet za mnoge toksične spojeve koje onda veže na sebe te ih takve, kao neke toksične bombe, životinje progutaju i unose u hranidbene lance.

Dolazi do akumulacije tih spojeva u ekosustavu, a ne treba zaboraviti da je i čovjek dio morskih hranidbenih lanaca. Prema ovogodišnjem istraživanju WWF-a, pretpostavlja se da čovjek u jednom tjednu pojede oko 5 grama plastike, što je ekvivalent kreditnoj kartici – navodi Prvan.

 

Gdje su komunalni redari?

Evo što nam kažu u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

– Izvršno tijelo u jedinici lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati sprječavanje odbacivanja otpada u okoliš te uklanjanje odbačenog otpada, a provedbu ove obaveze osigurava komunalni redar koji naređuje uklanjanje otpada vlasniku ili posjedniku nekretnine na kojoj je odložen otpad ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad.

Ako stranka nije postupila prema rješenju komunalnog redara i nije uklonila otpad, uklanjanje otpada je dužna osigurati jedinica lokalne samouprave, s time da jedinica lokalne samouprave ima pravo na naknadu troška uklanjanja otpada od osobe kojoj je uklanjanje bilo naređeno – kažu, među ostalim, u Ministarstvu.

 

Inspektorat ne vodi evidenciju kazni?

Državni inspektorat:
– Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području ukloniti odbačeni otpad u okoliš, a sukladno odredbi članka 36. stavka 1. i 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom provedbu osigurava komunalno redarstvo koje rješenjem naređuje uklanjanje otpada.

Komunalni redar zbog odbačenog otpada u okoliš može izreći novčanu kaznu u iznosu od 3000 do 10.000 kn fizičkoj osobi ako je zatekne da odbacuje otpad.
U slučaju da jedinica lokalne samouprave ne ukloni odbačeni otpad, inspekcija zaštite okoliša donosi rješenje kojim naređuje uklanjanje otpada i pokreće prekršajni postupak po odredbi članka 169. stavka 2. točke 5. Zakona za koji je propisana i novčana kazna u iznosu od 30.000 do 100.000 kn za izvršeno tijelo jedinice lokalne samouprave (gradonačelnik/općinski načelnik) - navodi Inspektorat.

Pitali smo ih i koliko su kazni izrekli:

– Državni inspektorat je počeo s radom 1. travnja 2019. godine te preuzeo Inspekciju zaštite okoliša koja postupa u ovim slučajevima, ali se ne vodi zasebna evidencija

Naslovnica Regional

Najčitanije