OTKRIVAMO: ONI SU JEDNI OD NAJVEĆIH PRIVATNIH DONATORA U HRVATSKOJ Novac daju konzervativcima i kršćanskim udrugama, ali zadarska književnica i aktivistica za prava LGBT zajednice Mima Simić im je velika prijateljica!

OTKRIVAMO: ONI SU JEDNI OD NAJVEĆIH PRIVATNIH DONATORA U HRVATSKOJ

Pravi su posao napravili prodajom kabela, danas zapošljavaju 45 ljudi, a najniža plaća u njihovoj tvrtki je 6000 kuna. Veliki su im prijatelji Pašalići, ali i književnica i aktivistica za prava LGBT zajednice Mima Simić. A za sve je, kažu, zaslužan Božji prst!

Počeli su u garaži, prve prodaje obavili su preko lokalnog oglasnika, a danas imaju tvrtku čiji su prihodi veći od 264 milijuna kuna. Neto dobit im je 16 milijuna kuna.

U prvu kućicu koju su kupili visok čovjek nije mogao normalno ući, a sada imaju nekretninu od 300-tinjak kvadrata s unutarnjim bazenom, piše Jutarnji list.

Za svoj uspjeh “krive” Božji prst, zalažu se za kršćanske vrijednosti, ekumenizam, evangelizaciju i duhovnost, ali im prigovaraju što uz katolike financiraju i protestantske udruge i što javno svjedoče o tome kako su im protestanti pomogli da postanu bolji katolici. Ponosni su na konzervativce koji su u potpunosti promijenili katoličku laičku scenu, ali im smeta to što su postali preagresivni prema onima koji imaju drugačije mišljenje.

Izrazito cijene sve ono što je Željka Markić učinila s inicijativom U ime obitelji i referendumom o braku, ali će isto tako u svojoj vikendici na Silbi srdačno ugostiti veliku aktivisticu za prava LGBT zajednice Mimu Simić.

Upoznajte TopčićeMirjanu i Ivana, supružnike iz zagrebačke Dubrave i jedne od najvećih privatnih donatora hrvatske konzervativne scene. Ova obitelj u fokus hrvatske javnosti stigla je proteklog tjedna kada je Jutarnji list objavio kako je njihova Zaklada Rhema, koju su pokrenuli zajedno sa Ksenijom i Ivićem Pašalićem i još nekim bračnim parovima, donijela odluku da u 2019. više neće financirati udruge U Ime obitelji Željke Markić, Grozd Ladislava Ilčića, Vigilare Vice Batarela i CoK Stjepana Bartulice, katoličkih aktivista koji su prije desetak godina pokrenuli konzervativnu scenu u Hrvatskoj.

Demo verzija nove paradigme

Te udruge supružnici Topčić financijski su pomagali i prije nego što su 2014. godine osnovali Zakladu, posljednjih pet godina doznačavali su im određena sredstva, a činjenica da su u 2019. izostali s popisa onih koje će financirati bila je jasan znak da je unutar ove scene stvorena klima u kojoj će ovu staru gardu zamijeniti neki novi ljudi s paradigmom koja se u svojoj demo verziji zove “Istina s ljubavlju”.

- Mi respektiramo i U ime obitelji i Grozd i Vigilare. Znate, dok se oni nisu pojavili, hrvatska katolička laička scena uopće nije postojala. Oni su je pokrenuli. Napravili su jako puno dobrih stvari. Poštujemo njihovu odluku da se okrenu politici. Politika na neki način dirigira život čovjeka. Ako se tu ne dogode promjene u smislu vjerodostojnosti ljudi koji su u politici, onda će nama biti teško u budućnosti. No, to nije fokus naše aktivnosti, naš fokus je evangelizacija. Rhema znači izgovorena Božja riječ, a ona je istina i ljubav. To je naš cilj i program i podržavat ćemo one udruge koje na tome rade - pričaju mi Ivan i Mirjana Topčić dok sjedimo za dugačkim drvenim blagovaonskim stolom u njihovoj velikoj obiteljskoj kući u zagrebačkoj Dubravi. Katnica je to s unutarnjim bazenom, prostranim dnevnim boravkom i antiknim namještajem u koju su uselili prije godinu i pol dana.

Dojam je da nisu navikli biti u fokusu javnosti, pa će mi Topčići više puta tijekom razgovora priznati da je cijela ta priča pomalo poremetila njihov miran život i pripreme za hodočašće u meksičko marijansko svetište Guadalupe, u koje idu sa župom iz Remeta, no isto tako istaknut će da nemaju što skrivati.

I cijela ta priča, vrlo vjerojatno, ne bi naišla na takav odjek da se nakon dugog niza godina u javnosti nije pojavilo ime Ivića Pašalića, nekada moćnog hrvatskog političara, savjetnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je uz Topčiće začetnik ideje o osnivanju Zaklade. Sam Pašalić dugi niz godina nije se pojavljivao u javnosti, njegovi poznanici kažu da se okrenuo duhovnosti i biznisu s drvnom građom preko svoje tvrtke Mundus Viridis, čiji su godišnji prihodi za 2017. bili oko 50 milijuna kuna, a dobit od oko pola milijuna kuna.

Topčići za Pašalića i njegovu suprugu Kseniju imaju samo riječi hvale.

- Dok ga nismo upoznali, bili smo u zabludi. Sada se sramimo toga - pričaju mi.

S Pašalićem su se upoznali 2007. na duhovnom seminaru čiji je naslov bio Etika poslovanja. Sam seminar držao je profesor Glavaš, za kojeg će Mirjana Topčić reći da se radi o “izuzetnom protestantu koji ju je učinio boljom katolkinjom”, a u pauzi predavanja susreli su se Ivić Pašalić i Ivan Topčić.

- Sjeli smo jedan kraj drugoga jer su ta mjesta jedina bila slobodna. Ja sam rekao kako nam fali ovakvih druženja poduzetnika i rasprava o etici poslovanja. Nije prošlo pet minuta, kada mi je Pašalić prišao i pozvao me na molitveni susret koji se održavao utorkom. Ta karizmatska zajednica Kristofori, koju vodi Josip Lončar, imala je susrete i u njegovoj kući. Otišli smo, iako je bilo predrasuda. Danas žalim zbog tih predrasuda, jer radi se o jednoj pametnoj, inteligentnoj osobi velikih organizacijskih sposobnosti. Njega je supruga Ksenija gurala u vjeru i on sam priznaje da je danas mnogo drugačiji čovjek nego što je bio prije 15, 20 godina. I dalje nosi teret koji ima i ja ću ga u tome podržavati - otvoreno govori Ivan Topčić.

Upravo zbog poznanstva s Pašalićem, mnogi špekuliraju kako se iza poslovnog uspjeha obitelji Topčić skrivaju političke veze i mutna poslovna priča iz kraja '90-ih.

Oni takve špekulacije odbacuju, smatraju ih konstruktima onih koji ih ne poznaju te uvjeravaju kako nisu članovi nikakve partije, ne financiraju političke stranke te bježe od bilo kakve povezanosti s politikom.

- Znamo da špekulacija ima, ponekad okrenem glavu, nasmijem se samo, ali u srcu me takve priče žaloste. Jer to govore uglavnom oni koji nas ne poznaju i ne znaju da smo krenuli iz garaže s posuđenim novcem i radom 16 sati dnevno. Neovisni smo u potpunosti od politike. Najgore je biti u poslovnoj ovisnosti. Pazimo se toga jako. Volimo slobodu, to nam je jako važno - uvjerava me Mirjana Topčić.

Baš u vrijeme kad su upoznali Pašalića, Topčići su kao savjetnika angažirali Dragana Munjiza, konzultanta, menadžera i poduzetnika, koji je javnosti poznat i kao bivši šef Konzuma. Munjiza im je pomagao u restrukturiranju, kadrovskim promjenama, otvaranju tržišta, a u Tim Kabelu se zadržao do 2010. godine.

Ušli u posao bez konkurencije

Munjiza o Topčićima kaže kako se radi o poštenim ljudima, vrlo stabilnoj tvrtki u kojoj plaća dolazi na početku mjeseca i u kojima su božićnice enormne. Munjiza otklanja špekulacije o tome da su Topčići imali jako puno sreće u poslovanju jer su praktički krenuli bez konkurencije.

- Ne možeš imati sreću 25 godina. On je uspio zato što je stvari otpočetka postavio tako da se određene vrijednosti poštuju, da se radnik poštuje, da postoji određena poslovna etika. I upravo mu je to donijelo ogromni rast, posebno u vrijeme krize. On je iz krize izašao praktički neokrnjen, dok je njegova konkurencija imala velike gubitke - priča Munjiza. Vjeruje da poslovnom rastu Tim Kabela Topčići mogu zahvaliti i brojnim susretima s poduzetnicima sličnih kršćanskih vrijednosti, a posebice s onima koji dolaze iz protestantskog svijeta i koji pokušavaju spojiti kršćanstvo i biznis.

- Iz tog kuta se može razumjeti osnivanje Zaklade. Mi se možemo slagati s nečijim svjetonazorom ili ne, ali kada bi više poduzetnika išlo u tom smjeru, da financiraju civilni sektor, uvjeren sam kako bi društvo raslo - navodi Munjiza.

Kako je, zapravo, počeo poslovni uzlet ove zagrebačke obitelji s dalmatinskim i slavonskim korijenima? Za Topčiće kažu kako su uvijek imali poduzetničkog duha i da su temelji za ono što će pokrenuti početkom '90-ih iskopani još za vrijeme bivše države.

Mirjana i Ivan Topčić oženili su se 1971. godine. Ivan je tada nakon završene 7. gimnazije pokušao studirati, ali su ga više zanimali nogomet i poduzetništvo. Mirjana je, s druge strane, nakon 6. gimnazije završila višu tekstilnu školu, smjer modna konfekcija. Željela je otvoriti butik s vlastitim kreacijama, dok je Ivan, igrajući nogomet u Dubravi, sanjao o trenerskom poslu.

- Želio sam biti kao Ćiro Blažević - smije se. U početku su preživljavali tako što je Mirjana zarađivala šivajući, a Ivan je, kao student, ušao u posao čišćenja novosagrađenih zgrada. U vrijeme građevinskog booma '70-ih godina prošlog stoljeća, građevinari su angažirali studente da nakon građevinskih radova čiste zgrade. Ivan je organizirao oko 200 studenata koji su bili uključeni u taj posao i u tjedan dana posla, kaže, studenti su mogli zaraditi pristojnu radničku plaću. Drugi izvor prihoda bila je prodaja umjetničkih djela nastalih tehnikom intarzije u jadranskim hotelima tijekom sezone.

- To su bili prvi pravi prihodi od kojih smo kupili našu prvu nekretninu, malu kućicu u Dubravi, nedaleko od ove u kojoj sada živimo. No, Ivan je uskoro našao pravi posao, postao je administrator u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, dok je Mirjana teško nalazila zaposlenje.

- Na mnogim mjestima nisam prošla jer sam bila aktivna u crkvi. Jedno sam se vrijeme, pak, uspjela zaposliti kao odgajateljica u vrtiću jer je bio manjak tog kadra, ali je to bilo sporadično, na zamjenama. Sve dok preko jedne veze nisam dobila posao u struci. Postala sam voditeljica praone i šivaone u bolnici Merkur. Tako sam jedino u socijalizmu mogla dobiti posao, preko veze - kaže Mirjana.

- I danas je to tako - uključio se Ivan.

- I danas mnogi preko veze dobivaju posao. U našoj firmi toga nema. Kad primamo ljude, bude dosta intervencija, pitaju me da zaposlim djecu svojih poznanika. Ali svaki takav ima minus jer kako ću mu sutra, ako ne bude dobar, dati otkaz - kaže Ivan, koji je nakon posla u školi postao komercijalist u Kožarsko tekstilnom kombinatu Zaječar iz Srbije. Bio je predstavnik te tvrtke za Hrvatsku i Sloveniju od 1983. do 1990.

No tada je počeo rat.

U početku su smatrali kako bi trebali nastaviti Ivanov posao s kožnom galanterijom, ali u vlastitoj proizvodnji. Međutim, u to su vrijeme krenuli s dogradnjom kuće.

Kombiji puni kabela iz Austrije

- Prekoputa nas je živio jedan električar koji nam je dobavljao kablove za kuću. Pitali smo ga gdje ih nabavlja, a on nam je rekao da ide u Austriju i da ih nabavlja u Metrou kad su na akciji. I tada mi se upalila lampica - prisjeća se Ivan.

Prvo je pokupio strane kataloge u kojima su se oglašavale tvrtke koje su se bavile distribucijom kablova. Poslao im je zamolbe u kojima se ponudio da postane njihov distributer za Hrvatsku, budući da takvih tvrtki kod nas u to vrijeme nije bilo. Dok su čekali odgovore, u Zagreb su uveli prvi kombi pun kablova iz austrijskog Metroa. Podigli su kredit u Croatia banci uz godišnju kamatu od 27 posto, uz osobne mjenice. Založili su za taj kredit i kuću Mirjanine majke.

- Oglašavanje je bilo takvo da sam ja u lokalnom oglasniku napisao da prodajemo 6 artikala. Kako smo doveli kombi, tako se roba rasprodala. Zatim se javila jedna austrijska tvrtka, pa su i oni poslali kombi. Kako su dolazili, tako se sve prodavalo. Nakon sedam mjeseci počeli su stizati šleperi, a naše skladište je bilo u garaži od kojih 30-ak kvadrata. I svi su radili, od nas, do djece, pa čak je i baka istovarivala kablove. Ta priča u garaži potrajala je dvije godine, no uskoro smo se morali preseliti - prisjeća se Ivan.

Nakon toga su deset godina bili u skladištu Končara, gdje su im predviđali propast. U to su vrijeme Topčići često o poslovanju konzultirali svoje prijatelje i poznanike, a među njima je i današnja viša predavačica na Veleučilištu Vern Zrinka Gregov.

Gregov ga je zapravo spojila s protestantskim profesorom Glavašem, koji je u to vrijeme u Hrvatskoj držao predavanja o poslovnoj etici. Osim toga, zajedno su obilazili tvrtke u SAD-u koje su se zasnivale na protestantskom načinu poslovanja, a Gregov kaže da ju je Ivan Topčić tada nazivao “đavoljom odvjetnicom”.

- Pitao je za savjete, a ja sam uvijek bila ziheraš i postavljala sam mnogo pitanja. Sjećam se da je krajem '90-ih želio podići kredit i rekao mi je da je stavio neke brojke na papir. No tada sam nazvala svog kolegu koji se bavio analizom poslovanja i koji mu je rekao da na njegovom papiru stoji povećana dobit, ali ne i povećana prodaja. Tada sam mu rekla da tek kada poveća prodaju, može razmišljati o kreditima - kaže Gregov.

Končarevo skladište je nakon 10 godina postalo premaleno, pa su 2006. digli kredit i otvorili vlastito skladište od 13 tisuća kvadrata u Sesvetama. Te 2006. godine imali su rast od oko 70 posto i prvi put su ukupni godišnji prihod prešli za 100 milijuna kuna. Osam godina kasnije prihodi će premašiti 200 milijuna kuna, od čega će gotovo polovica prihoda biti od izvoza, a kabele će isporučivati u gotovo 70 zemalja svijeta. Trenutno uz Zagreb poslovnice imaju u Osijeku i Splitu, tvrtku su otvorili i u Beogradu, a ukupno u Hrvatskoj zapošljavaju 45 radnika.

Minimalna plaća u tvrtki je šest tisuća kuna, 10 tisuća kuna je prosječna plaća ako se u obzir uzmu božićnice i uskrsnice, a svaki novopečeni roditelj dobije naknadu od 10 tisuća kuna. Osim toga, stipendiraju i djecu radnika, pa tako srednjoškolci dobivaju 500, a studenti 1000 kuna mjesečno. Osim Zaklade Rhema, postoji i Zaklada Tim Kabel u koju zaposlenici odvajaju jedan posto plaće, a sama tvrtka daje duplo. Skupljenim novcem pomažu se siromašni, bolesni, ali i razne sportske aktivnosti mladih. Tim Kabel sponzorira i Nogometni klub Dubrava u kojem je Ivan 12 godina igrao nogomet. Za same radnike Topčići kažu kako ih često oduševe, ali ponekad i razočaraju, a ista je stvar i iz perspektive radnika prema vlasnicima.

- Trudimo se zaposlenicima biti dobri poslodavci, no ne uspijevamo uvijek - priznaju. Topčići su za vrijeme razgovora u više navrata zahvaljivali Bogu na svom uspjehu, zahvaljuju Nebesima na uspješnom poslovanju i smatraju da je njihova obaveza davati 10 posto od neto dobiti zajednici.

- Po mojoj pameti ovakvu tvrtku sigurno nismo mogli napraviti. Ja sam završio samo gimnaziju. U mojoj firmi rade ljudi koji su pametniji od mene, školovaniji od mene, a nama je posao rastao od početka do danas i imamo cijelo vrijeme izvrsne rezultate. To mi sami nismo mogli napraviti. Da vam iskren budem, bez Božjeg prsta to ne bi bilo moguće. Nekima će to zvučati ludo, možda luckasto, ali ja u to vjerujem. Možda nam se taj uspjeh dogodio baš kako bi mogli pomagati ovim udrugama i brojnim drugima. I kada razmišljam o tome, o tom financiranju, jako sam miran u srcu - otkriva Ivan.

'Za mene rade pametniji od mene'

Na pitanje koliko su točno novca dali udrugama u posljednjih desetak godine, ne žele odgovoriti.

- Neki će to protumačiti kao samohvalu, a to ne želimo - kaže Mirjana.

Ono što je sigurno jest da su upravo oni bili ključni za početak i razvoj najrelevantnijeg katoličkog portala Bitno.net iza kojeg stoji izdavač Petar Balta. Topčići su taj projekt podržali još dok je bio u fazi prvotne ideje, a Balta, koji im je neizmjerno zahvalan, kaže da je bilo dovoljno tek desetak minuta razgovora da prihvate iznesenu viziju te započnu odvažno i velikodušno podupirati nešto što još nije ni postojalo.

- Svojim sredstvima su tako omogućili pokretanje, a potom djelovanje i razvoj portala. Danas je Bitno.net najčitaniji i najutjecajniji vjerski portal sa značajnim budžetom kojem svojom potporom pridonose i mnogobrojni čitatelji, a obitelj Topčić preko svoje zaklade Rhema - navodi Balta.

Uz poslovni rast, kažu, jako im je bilo bitno duhovno rasti. Od 1980. aktivno su uključeni u zajednicu Bračni susreti (Marriage Encounter). Radi se o pokretu koji vode svećenici i laici čiji je cilj, kako stoji na službenim stranicama, “obnova Katoličke crkve kroz sakramente, osobito sv. reda i braka” te da bračni parovi kroz poboljšanje dijaloga poboljšaju vlastiti odnos.

Ista pitanja, drukčiji odgovori

- Prijatelji su nas više puta pozivali da odemo na te susrete koji su se održavali svakih par mjeseci po tri dana. Odbijao sam otići jer mi se činilo da bi me tamo mogli promijeniti, da bih izgubio svoju slobodu, da ću morati slušati ženu. No, ipak sam popustio i od tada već gotovo 40 godina idemo na te susrete. Zanimljivo je da svih 40 godina odgovaramo na određena pitanja za vrijeme tih susreta. Pitanja su uvijek ista, a naši odgovori su iz godine u godinu bili drugačiji. - kaže Ivan. Na takvim susretima i kroz druge molitvene zajednice upoznali su i roditelje Željke Markić, Marija i Darku Živković, koji su Bračne susrete zajedno s isusovcem Stjepanom Kušanom i još dva bračna para donijeli u Hrvatsku.

- Oni su s Obiteljskim centrom radili izvrsne stvari. To je jedan krasan par koji je, kad se nitko nije usudio, digao glas za nerođene. I naravno da smo, kad su Željka Markić, Dražen Ilčić, Vice Batarelo i ostali pokrenuli priču o referendumu za brak, stali uz njih. Iskusili smo važnost braka, da je to zajednica muškarca i žene. Mi smo vjernici, vjerujemo da je Bog stvorio muško i žensko - objašnjavaju supružnici Topčić.

No, gdje je onda puklo, pitam.

- Rekao sam, odlučili su se politički aktivirati. I to respektiramo. U nekim su situacijama bili nespretni i možda preagresivni. Ponavljam, fokusirat ćemo se na rad mnogih mladih udruga koje možda nisu poznate javnosti, a rade fantastičan posao. Rad tih udruga bit će podloga za stvaranje novog čovjeka koji će na kršćanskim vrijednostima mijenjati hrvatsko društvo, koje je u beznađu, u vrlo lošem stanju - kaže Ivan Topčić.

Uvjereni su da će Zaklada još dugo živjeti prvenstveno zato što je njihova tvrtka i dalje ostala onakva kakva je bila na početku - obiteljska. Ivan i Mirjana kažu kako su ponosni na svoje četvero djece, koji su izrasli u poštene ljude, i kako svakodnevno za njih mole.

Sin Matija je predsjednik uprave tvrtke, dok je Dorijan zajedno s ocem član uprave. Kćeri trenutno nisu u tvrtki. Renata se bavi ekološkom opremom za bebe, dok je Jelena jedna od članica osnivačkog tima Transtitl, prevoditeljske zadruge koja se bavi prevođenjem i lekturom. Zajedno s Jelenom u osnivačkom timu te zadruge je i književnica Mima Simić. O velikoj aktivistici za prava LGBT zajednice i prijateljici njegove kćeri Jelene Ivan Topčić govori vrlo otvoreno.

- Mimu znam jer je dolazila kod nas na vikendicu na Silbu. Radi se o vrlo simpatičnoj djevojci koja mene i moju suprugu zove mama i tata. Jako mi je draga ta djevojka koja je jako pomogla mojoj Jeleni kad smo saznali da ima dijabetes. Možda jesmo na različitim svjetonazorskim stranama, ali neke stvari koje je Mima učinila za Jelenu pamtit ćemo zauvijek - kaže Ivan Topčić.

Mima Simić potvrđuje priču i uz smijeh kaže da joj Topčići dođu kao neka familija u paralelnom svemiru.

- Život se nerijetko događa izvan rovovskih bitaka. Znamo se preko 20 godina, poznajem ih kao požrtvovne roditelje, iznimno poštene poslodavce, a tata Topčić ima smisao za humor skoro bolji od moga. Pomogli su mi hrpu puta u životu, osim onomad na referendumu o braku, avaj. Iako se svjetonazorski umnogome razilazimo, u jednoj stvari sam ih uspjela preobratiti - zavoljeli su mačke. Možda nije dosta za revoluciju, ali jest dobar početak - zaključuje Simić.

- Tek tada bi ljudi špekulirali, a to nije potrebno - kaže mi Ivan Topčić, koji je sa suprugom Mirjanom vlasnik obiteljske tvrtke Tim Kabel. Ovo Tim zapravo je skraćenica od Topčić Ivan Mirjana, a u 2017. godini imali su gotovo rekordne prihode od 264 milijuna kuna. Zahvaljujući takvim prihodima, oni su zasigurno jedni od glavnih donatora kršćanskih udruga, a procjenjuje se da su u 10 godina donirali više milijuna kuna.

Sama Zaklada Rhema, u koju je ukupno uključeno 14 privatnika, osnovana je prije pet godina. Ekumenski je usmjerena, a među osnivačima su uz Topčiće bili i baptist Dražen Glavaš, koji je preminuo 2017. godine, kao i umjetnik Feđa Aaron Bučić, koji je angažiran u židovskoj zajednici. Svake godine Zaklada je financirala oko 40-ak udruga, a godišnji budžet kretao se oko 2 milijuna kuna. U 2019. plan je doseći 2,5 milijuna kuna.

Naslovnica Regional