Zadarski

Sunce moje malo, bilo je dovoljno vrimena ali opet premalo trenutaka da govorimo jedno drugom volim te. Ostavija si nam puno u svom kratkom životu za sve nas. Odjurija si iz njega onako kako si i živija. Brzo, strastveno, burno... I ostavija trag koji će mi obasjavat put. Bija si Velik voljeni moj brate. Nek mi te čuvaju anđeli nebeski. Volimo te. Tvoja seka Valentina s obitelji

Hvala ti da sam se uvik smija kad san bija sa tebon, bilo to u kafiću, na poslu ili doma na kauču, uvik smo se nekako zabavili. I kad smo pričali o ozbiljnim temama, moga san provest satima sa tobon... i nekoliko Heinekena usput naravno. Hvala ti za svu tvoju pomoć koju si mi pružio, uvik. Nikada me nisi zanemario, hvala ti za to i za svaki dan koji smo proveli skupa, svaki je bija poseban. Znaš kad kažu da nikad ne voziš brže od svojeg anđela, e pa ja sad znam da me jedan promatra iza leđa a drugi sigurno ispred mene cijelo vrijeme u retrovizoru. Tako da: Nemoj mi pobići!! Tvoj nećak David

Riječima se ne može opisati koliko mi nedostaješ sine moj. Znam da ćeš me jednom čekati na pragu vječnosti. Tvoja ljubav, tvoj osmijeh i tvoja djela ostat će uvijek u mom srcu. Hvala ti za sve trenutke sreće i radosti. Živjet ćeš u svakom danu i biti prisutan u svakoj molitvi. Ponosna sam šta si moj sin. Čuvali te anđeli nebeski. Volim te zauvijek sine moj, tvoja mama. Hvala ti za sve.