Ivica Nevešćanin

KAKO SAM NA VLASTITOJ KOŽI NAUČIO DA SE ŠKOLOVANJE NE ISPLATI Bolje biti majstor nego primarijus! Doktori naplaćuju po pregledu, a majstori po minuti!

KAKO SAM NA VLASTITOJ KOŽI NAUČIO DA SE ŠKOLOVANJE NE ISPLATI

Pokvarila mi se perilica za robu. Na radi centrifuga. Odaberem program, mašina krene, vrti se bubanj, ali kad treba izbaciti vodu, jednostavno stane. Onda okrenem na program za izbacivanje vode i vodu se iz bunja nekako iscijedi, ali robu moram režentati na ruke.

Šta ćeš. Šta je tu je. Trebam novi programator, ili perilicu. Na internetu odmah potražim ovlaštenog servisera u Zadru, pronađem ga, ispunim on-line prijavu kvara i pošaljem je. Bio je petak.

Subotu i nedjelju ne računam, ne radi se, u ponedjeljak gledam mailbox, nema potvrde da su primili moju prijavu. U utorak isto. Ne budi mi teško - jer treba oprati robu - nazovem servis na telefon. Pristojna neka cura.

- Kako se zovete? Jesmo, primili smo vašu prijavu.
- Kad bi mogli doći?
- Hm, samo malo da pogledam... Nalog je otišao baš danas, dakle, hm... Danas će vas naš čovjek nazvati i doći do vas.
- Super!

I, nije prošlo deset minuta, stvarno me zove serviser.
- Evo me nešto na Bilom brigu, gdje ste vi? Dobro, evo me za 20 minuta.
- Može li pola sata, na poslu sam, da dođem do doma?
- Može, za pola sata, ali ću vam se još javiti prije nego što krenem.
- Prođe i 45 minuta, zove me majstor.
- Evo, sad ću krenuti do vas sam za pet minuta.
- Molim vas, otišao sam s posla, recite mi ako ćete doći kasnije, da znam zbog drugih obveza...
- Ne, ne, dolazim.

Prošlo je još pola sata. Stiže oko 11.30, mlad momak, nema trideset, puše, neraspoložen.
- Gužva, ima posla?
- A, uvik ima nešto, dajte da to vidimo...

Uđe u kupatilo, sjedne na kadu i okreće programator na mašini. Stavi na neku funkciju i čeka centrifugu, ali ništa. Mrtva. Uzme odvodnu cijev, snažno puhne u nju, opet ništa. Podigne se i odmakne mašinu nekih tridesetak centimetara od zida.

- Vidi – uperi prstom u odvodnu cijev. Dio koji je bio ispod mašine potpuno je spljošten. Mašina je svojom težinom sjela na plastičnu cijev i potpuno je "začepila".

- Asti! – otme mi se. - Ma tko bi reko...
- Ako je cijev začepljena, centifuga ne radi. I mašina ne može izbaciti vodu.
- Ali jučer mi je izbacila. Ne baš jako, ali je vodu iz bubnja ipak nekako izvukla – opravdavam se.
- Je, ali nije svu vodu izbacila. Vidite... – pokazuje mi zaostalu tekućinu koja iz cijevi izlazi u kadu.

- Mašina je sjela na cijev i zatvorila je, tko zna koliko je tako stajala.
- Možda je sjela na cijev kad je poskakivala od vrtnje, ne sjećam se da sam je micao... A, dobro, šta je tu je. Glavno da ne moram mijenjati programator.
- Ne treba. Evo, sad ćemo staviti na centrifugu – okrene program, a mašina radi kao sat. Na tisuću okretaja ne trese se ni milimetar.
- To je znači to? A da sam trebao novi programator, koliko bi me došlo?
- Preko tisuću kuna.
- Isplati li se to mijenjati?
- Baš i ne, sad su ovakve mašine oko dvi i nešto...
- Znači bolje bi bilo kupiti novu. Ionako sam na to bio spreman, ova je dala svoje...
- A ne, ove su još dobre, imaju petnaestak godina, ali su dobre...
- Istina, nikad nisam imao problema. Koliko sam vam dužan?
- 180 kuna.
- Sto osamdeset kuna? - ostanem zatečen.
- To vam je izlazak na teren... A možete dat 150 kuna, ali bez računa ili 180 kuna s računom.

Sve do tada, sve dok mi nije dao ovu nemoralnu ponudu, mislio sam: bemti, plati i pokrij se ušima. Mogao sam deset puta sam pogledati što se događa s cijevi, a ne odmah zvati majstora. Mislio sam, šta'š, nije malo, ali barem neću morati kupovati novu mašinu. Mislio sam, košta, koliko svaki "porez" na glupost, lijenost i naivnost... I onda mi kaže: možete 150 na crno ili 180 na račun. Fiskalizirani, naravno. Tu sam zamalo puko.

- Na račun – kažem.
- Nema problema – odgovori. Izvuče iz torbice fiskaliziranu blagajnu, ukuca iznos i ispiše račun.
- Hvala, do viđenja.

Gledam račun, piše: "dolazak" 90 kuna, ispod toga "pregled" 90 kuna. Ukupno 180 kuna.
Ok, došao je i pogledao je, skužio je da je mašina nekad u vrtnji "sjela" na odvodnu cijev, mašinu je pomakao, cijev ispravio i to naplatio sto osamdeset kuna. Nisam znao da poziv majstora toliko košta.

Za 200 kuna, kažu mi prijateljice, kod privatnog liječnika u Zadru možete obaviti ultrazvučni pregled prsiju, dobiti nalaz i dijagnozu. Ginekološki pregled je možda 50 kuna skuplji. Dolazak golobradog majstora u stan, na pregled perilice, bez popravka, naplaćuje se 180 kuna. A sve skupa, od ulaska u stan do "popravka" i izdavanja računa u 11:34:09 sati i odlaska, nije prošlo 10 minuta! 

Majko mila, a koliko mu je tek satnica?!

A što bi bilo da je nešto stvarno trebalo popraviti? Neki dio zamijeniti? Koliko bi to trajalo radnih sati i novaca? Koje je to silne škole taj majstor morao završiti, koje puste specijalizacije da mu deset minuta (ne)rada košta 180 kuna?

Nama novinarima, recimo, kad cijeli dan idemo na teren, izvan županije, dakle najmanje 12 sati, dnevnica iznosi upola manje! Dnevnica, ne satnica! Prosvjetnim radnicima, učiteljima, profesorima, nešto je mrvicu veća. Da sad ne cjepidlačim, znate što želim reći.

Draga djeco, evo vam po(r)uke. Pustite fakultete, studiranja, bubanja i neprospavane noći, trošenje roditeljskih živaca i novca. Od toga danas možete samo završiti na zavodu za zapošljavanje. Upišite zanat, završite ga s dvojkom i sutra naplaćujte svoje usluge skuplje od primarijusa. Ne po pregledu, nego po minuti. Sigurno ćete bolje zarađivati, a moguće i živjeti, i vi i vaša familija.

Majstore, svaka ti dala.

Naslovnica Kolona