KAKO SPRIJEČITI DEMOGRAFSKI KOLAPS BUKOVICE I RAVNIH KOTARA? Željko Uzelac: Prirodne resurse imamo, ali nam ne ide, a brojke pokazuju da će biti još gore. "Sve nas je manje, a oni prave šetnice kojima neće imati tko šetati!"

KAKO SPRIJEČITI DEMOGRAFSKI KOLAPS BUKOVICE I RAVNIH KOTARA?

- Sve nas je manje i sve smo stariji, ljudi se iseljavaju jer nemaju posla i nade u bolju budućnost, ne mogu zaraditi za pristojan život, mladi odlaze, škole su sve praznije ili se zatvaraju. I što mi radimo? Stigli silni milijuni iz Europe i mi uređujemo benkovačku šetnicu?! Pa njome ubrzo neće imati tko šetati! Da tuga bude još veća, usred Benkovca šetnicu uređuje firma iz Splita i to - benkovačkim kamenom! A benkovački kamenoklesari jedva preživljavaju ili rade kao „ilegalci“. To ti je sva priča o našoj propasti, neka političari trabunjaju o demografskoj obnovi i dizanju standarda koliko žele, mi svojim očima vidimo što se događa i to što vidimo nije dobro, kaže jedan Benkovčanin kojemu je „jasno da zaleđu, Bukovici i Ravnim kotarima, nema spasa“.

Naš sugovornik, nažalost, nije usamljen: na cijelom potezu od Provića preko Benkovca i Obrovca, pa sve do Gračaca, zadarskim zaleđem se proširio brojkama poduprt „demografsko-ekonomski defetizam“, ljudima se čini da je iseljavanje nezaustavljiv trend, nitko ne vidi kako bi i kada on mogao biti preokrenut jer zaleđe propada. Svi ovdašnji političari neizostavno lamentiraju o „policentričnom razvoju županije i stvaranju jednakih uvjeta za kvalitetan životni standard u svim njenim dijelovima“, ali ne samo neumoljiva statistika, nego i gola stvarnost pokazuju da je riječ o nepoštenim floskulama: nitko od njih ni osam dana ne bi izdržao živjeti u Proviću!

Zašto? Zato što Prović nema vrtić, dom, školu, igralište, crkvu, trgovinu, ambulantu, ni jednu autobusnu liniju, nema ni vodu, broj stanovnika je u 30 godina pao za više od 60 posto. A Prović je u „administrativnim granicama Grada Benkovca“ i nije jedino takvo mjesto u Ravnim kotarima!

Nema strategije

Pad stanovništva osjećao se u Benkovcu još od 60-ih godina, nakon rata područje grada je 2011. godine zabilježilo pad od 62,7 posto u usporedbi s 1991. godinom kada je Benkovac imao 26.555 stanovnika. Po posljednjem popisu ih je 11.026, doseljavanje BiH Hrvata i Srba povratnika nakratko je popravilo trend, ali je onda uslijedilo iseljavanje, pa je prosječna starost stanovnika Benkovca 40,8 godina i ta brojka raste.

Dostupni podaci pokazuju konstantan pad broja učenika u matičnoj i područnim školama - od 2012. do 2018. broj učenika je pao za 22,86 posto, s 888 na 685. Benkovac planira izgradnju još jednog vrtića u zgradama POS-a, ali područne se škole zatvaraju unatoč naknadama za bebe od 1000 kuna za prvo, a 2000 za drugo dijete i po 1000 više za svako sljedeće.

Što se događa „ispod“ demografskih podataka?
- Prema podacima DZS-a, stopa rizika od siromaštva za Benkovac iznosila je visokih 42,30 posto dok je udio siromašnih bio 0,5 posto. Stopa rizika od siromaštva više je no dvostruko veća od stope rizika od siromaštva na razini Republike Hrvatske, stoji u Strategiji razvoja Grada Benkovca od 2019. do 2023. godine.

Od ukupnog broja Benkovčana, njih 4436, ili čak 40,2 posto izjasnilo se kako nema prihoda, ali je u toj brojci 2043 djece do 14 godina. Zanimljivi su i podaci o tome gdje su Benkovčani zaposleni: prednjači prerađivačka industrija (600), a sa skoro 500 zaposlenika na drugom je mjestu – javna uprava!? U srcu Ravnih kotara poljoprivreda zapošljava samo oko 180 ljudi.

Iza brojke od 600 zaposlenih u prerađivačkoj industriji krije se benkovački „LTH Metalni lijev“ čija je proizvodna paleta u potpunosti namijenjena automobilskoj industriji, najznačajniji kupci su divovi svjetske autoindustrije Mercedes, BMW i Audi, a tvrtka svu svoju proizvodnju lijevanih aluminijskih odljevaka izvozi.

Ovu svjetski uspješnu tvrtku odmah iza rata, 1996., pod imenom „Cromiral“ osnovao je Željko Uzelac, ubrzo je za talijansko tržište krenula proizvodnja dijelova alternatora, što je bila „pukotina“ za ulaz na zahtjevno tržište autoindustrije. Već 1997. u Benkovcu se proizvode kućišta i vodene pumpe za BMW serije 3. Kasnije, Uzelac prodaje tvrtku koja je krenula s 30 i potom stigla do današnjih 600 radnika.

- U to se vrijeme stvarala optimistična atmosfera, očekivala se pomoć države. Trebalo je apsolvirati teške i visoke standarde dok se ne oformi sustav i educiraju ljudi. Bez velikog sustava koji će moći osvojiti tržište i pratiti inovacije, napredak bi bio spor. Investiranje u školovanje vlastitih ljudi je jedan od najuspješnijih i najisplativijih projekata, samo se tako mogu doseći svjetski standardi, a toga nema bez strateškog i zaokruženog plana kao ključne odrednice za sve uključene strukture - objašnjava Uzelac.

Neiskorišteni resursi

Zato nam je bilo zanimljivo tog čovjeka staviti u kožu ministra regionalnog razvoja: što bi on poduzeo da spasi dalmatinsko zaleđe od demografskog i ekonomskog urušavanja?

- Brojke pokazuju da će biti sve gore, tu nema čarobnog štapića ni spasonosne formule koja će sve riješiti preko noći. Možda zvuči čudno, ali trenutno nema odgovora na to pitanje, a moramo ga i, ja mislim, možemo ga naći. Jasno je da treba odrediti strateške ciljeve ili ćemo podleći stihiji. Sigurno je da prirodne resurse imamo i – ne ide nam, jer nemamo dovoljno kvalitetnih ljudi i poduzetnika koji se mogu uspješno boriti protiv prepreka u društvenom i političkom okruženju. Dakle, krivi su ljudi, imamo problem s moralom u najširem smislu te riječi, to nas muči i davi.

Zloupotrebe postoje i u svijetu, ali ne ovako i ovoliko kao kod nas. Menadžeri, gospodarstvenici i političari bi trebali napraviti strateški plan, ali vidimo da takav plan nema ni hrvatska država, pa je teško očekivati da on postoji na razini regija ili županija. U takvoj situaciji, čak i da se pojave, na poduzetnike bi pao preveliki dio zajedničkog tereta, a to traži ogroman angažman, to nije lako izdržati. Teret treba pravilnije rasporediti. Ako baš inzistirate na odgovoru što bih napravio kao ministar, onda su to ovi koraci: analiza, tehnički i financijski projekti, osiguravanje tržišta, politički konsenzus i realizacija. To su koraci, kaže Uzelac ne želeći se upustiti u konkretnije kritiziranje političara „jer je to besmisleno“ iako ističe da je „njihovu odgovornost nemoguće ne primijetiti“.

Primjetno je da i Uzelac u prvi plan stavlja gospodarstvo, jer i on spada u ljude koji su uvjereni da je to temeljna pretpostavka za zadržavanje stanovništva i kakvo-takvo izbjegavanje demografskog kolapsa. Na pitanje što bi se konkretno dalo napraviti u Benkovcu, Uzelac kaže:

- Benkovački kamen, stočarstvo i poljoprivreda u kojoj sam također već desetak godina i koja napreduje i prepoznatljiv je projekt i za EU. Mora se uspjeti, ali uz puno veći angažman na dokidanju nepotrebnih otežavajućih okolnosti. Ne mogu vjerovati da je toliki problem stvoriti preduvjete za ozbiljnu eksploataciju benkovačkog kamena, odrediti pravila i dodijeliti koncesije ljudima, a ima ih jako puno, koji su za taj posao zainteresirani! Godinama se ne događa ništa, što znači da stagniramo i propadamo, a dosada smo, uz bolju organiziranost, benkovačkim kamenom mogli popločati cijelu sjevernu Europu! Imamo resurse, ali ih ne koristimo.

Među resurse, mnogi na prvo mjesto stavljaju poljoprivredu pri čemu benkovačko područje obuhvaća više od 64 posto prostora Ravnih kotara (360 od ukupno 562 km2). Na područje Grada Benkovca otpada 16.720 hektara obradivih površina u Zadarskoj županiji, 33.680 hektara pašnjaka i 1000 hektara vinograda. Ali, u preko 50 posto OPG-ova na benkovačkom području njihovi su nositelji stariji od 60 godina.

Uzelac je, s Radom Bobanovićem, i suvlasnik Poljoprivredne zadruge „Masline i vino“ koja postiže vrhunske rezultate u kvaliteti ulja i vina. Na velikom imanju u Polači, zasađeno je 50.000 loza i 5000 maslina, desetak ljudi je zaposleno za stalno, još toliko ih radi sezonski i povremeno. Uzelac spominje svoju nekadašnju ideju da se maslinama i bajamima zasadi prostor od Polače do Bruške, uvjeren je da se to moglo realizirati, ali se stječe dojam da mu je sada, kada je shvatio na kakve sve organizacijske prepreke nailaze takve ideje, drago što projekt nije pokrenut.

Upravo na njegovo dugotrajno inzistiranje, u benkovačkoj srednjoj školi pokrenuto je obrazovanje računalnih tehničara za strojarstvo. I sada je 22 učenika upisano u to zanimanje, a mnogi od njih po završetku školovanja zaposleni su u „LTH Metalni lijev“.

Mada svi tvrde da je eksploatacija benkovačkog kamena ozbiljan resurs, u tamošnjoj školi je posljednjih sedam klesara upisano još prije pet godina! Poljoprivredni tehničar kao zanimanje u Ravnim kotarima – ne postoji!?
- Kombinacija loše percepcije strukovnih zanimanja i nepostojanja kvalitetnih programa za navedena zanimanja, smatra se glavnim uzrokom posljedične neusklađenosti potreba i potražnje na lokalnom tržištu rada, stoji u Strategiji razvoja Benkovca.

Mada Benkovčani nemaju previše razloga za optimizam, Benkovac je za Obrovac - „Kalifornija“! Ako u zadarskom zaleđu postoji demografski devastirano i do ruba preživljavanja dovedeno mjesto, onda je to grad na Zrmanji.

Prije sedam godina u Obrovcu je bilo 4.323 stanovnika, a 2016. samo 3778, ali s puno fiktivnih stanovnika – realna brojka se jedva dobaci do 2.500 ljudi, svi drugi su samo „Obrovčani na papiru“ zbog povrata stana, mirovine, putovnice ili socijalne pomoći. U tom odumirućem gradu lani su rođene 23 bebe, a brojka umrlih je 68, skoro tri puta veća. Logično, u samo deset godina, broj osnovaca je pao s 401 na 181 dijete, za ogromnih 55 posto, po čemu je Obrovac crni rekorder. Vrtić jest besplatan, ali djece je sve manje.

Začarani krug

Obrovac je među državnim rekorderima i po nezaposlenosti koja se znala popeti do 33 posto.
Ljudi se iseljavaju, najviše u Njemačku i Austriju, u posljednje vrijeme i u Švedsku, a mahom odlaze cijele obitelji. Nije teško shvatiti zbog čega: nema posla, nema trgovinskog centra, javnog bilježnika, slastičarnice, kina, tima Hitne pomoći, kolodvora, sud je preselio u Benkovac, nema ni autobusne linije do Benkovca, ni velikih poduzeća, a Obrovčani su uglavnom zaposleni u državnoj službi ili su na gradskom proračunu.

A Strategija razvoja Obrovca za razdoblje 2018. - 2023. kaže da je glavna prednost u - „naglom povećanju broja stanovnika“!?

Grad s desetak kilometara morske obale i prelijepim kanjonom Zrmanje, ali i pet drugih rijeka, turistički je još „embrij“, hotel ne radi već više od deset godina, sva inicijativa u turističkoj valorizaciji cijelog obrovačkog kraja spala je na nekolicinu poduzetnika koji ne nailaze na pretjeranu potporu šire zajednice.

U gradskoj upravi objašnjavaju da je riječ o 350 kvadratnih kilometara s malim brojem od blizu 3000 stanovnika, pa svaki komunalni zahvat košta puno više – struju moraju dovesti i do zaselaka sa samo tri potrošača, a pola naselja još nema ni vodu. Uz sve to, svaki značajniji investitor, kada bi ga bilo, sudario bi se i s problemom nedostatka radne snage.

Tako se, ne samo u Obrovcu, već i na velikom dijelu cijele Bukovice i Ravnih kotara, zatvara demografsko-gospodarski začarani krug iz kojeg nema izlaza.

 

Nataša Turbić: Sve izgleda drukčije ako živite u Gračacu
Država je potpuno zakazala iako ima puno moćnije oružje u svojim rukama nego što ga ima Zadarska županija kada se radi o pomoći nerazvijenim područjima. Možda još nije kasno. Ljudi su se borili do granica svoje moći, ali onda kao da je iza 2010. godine država digla ruke od nerazvijenih krajeva, izjavila je svojedobno načelnica Gračaca Nataša Turbić, podsjećajući da je ubrzo iza toga došlo do kolapsa građevinskog sektora i zatvaranja brojnih radnih mjesta.
Istovremeno, ulaskom u EU, granice su se otvorile i krenuo je egzodus s područja Gračaca odakle se od ulaska u Europsku uniju pa do 2017. godine iselilo više od 20 posto stanovništva. Do danas, ta je brojka samo narasla, a broj umrlih je konstantno duplo veći od broja rođenih.
- Sve izgleda drukčije ako živite u Gračacu, a slogan "ravnomjerni razvoj" trebalo bi izbaciti iz upotrebe. Nikad se to neće u cijelosti ostvariti. Stvar je u ovome: ako imate potpomognuta područja, onda im pomozite, a ne da ih dvadeset godina dodatno zapuštate, zanemarujete i zaboravljate - upozorila je načelnica Nataša Turbić.

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije

ŠOKANTNA ISPOVIJEST TAKSISTA SA ZRAČNE LUKE: TRAŽI POMOĆ POLICIJE, CARINE, POREZNE UPRAVE I RADNE INSPEKCIJE! Radimo četiri-pet dana u komadu, spavamo u autima, tuširamo se jednom tjedno, jedemo sendviče i pijemo vodu iz WC-a, a najgori su taksisti koji goste voze pijani i drogirani!

Radimo četiri-pet dana u komadu, spavamo u autima, tuširamo se jednom tjedno, jedemo sendviče i pijemo vodu iz WC-a, a najgori su taksisti koji goste voze pijani i drogirani!
Početak svake turističke sezone zadnjih nekoliko godina u Zadru obilježen je raznoraznim sukobima među taksistim...
Radimo četiri-pet dana u komadu, spavamo u autima, tuširamo se jednom tjedno, jedemo sendviče i pijemo vodu iz WC-a, a najgori su taksisti koji goste voze pijani i drogirani!

ZADARSKA NADBISKUPIJA TRAŽI SANKCIJE ZA SVOG ODMETNUTOG SVEĆENIKA Nadbiskup: Ne može don Mario još i maneken biti! Don Mario: Šokiran sam! Na ovakav način nisu reagirali ni kada su puno veći skandali bili u pitanju!

Nadbiskup: Ne može don Mario još i maneken biti! Don Mario: Šokiran sam! Na ovakav način nisu reagirali ni kada su puno veći skandali bili u pitanju!
Kada je modna kuća “Varteks” nedavno lansirala svoju kampanju “Nesavršeni muškarci u savršenim...
Nadbiskup: Ne može don Mario još i maneken biti! Don Mario: Šokiran sam! Na ovakav način nisu reagirali ni kada su puno veći skandali bili u pitanju!

INTERVJU: SVETKO ĆUSTIĆ, DIREKTOR NK ZADRA, O RATU IZMEĐU KLUBA I GRADA ZADRA Zahtijevali su da zaposlimo jednog čovjeka s plaćom od 7.500 kuna. Odbio sam i krenule su opstrukcije, a predsjednik NO Mario Paleka od mene je tražio da se Klub odrekne preko 200.000 kuna svojih sredstava!

Zahtijevali su da zaposlimo jednog čovjeka s plaćom od 7.500 kuna. Odbio sam i krenule su opstrukcije, a predsjednik NO Mario Paleka od mene je tražio da se Klub odrekne preko 200.000 kuna svojih sredstava!
Nogometni klub Zadar ovog trenutka ne zna s kojim će igračima i u kojem rangu natjecanja sudjelovati, licenciju ...
Zahtijevali su da zaposlimo jednog čovjeka s plaćom od 7.500 kuna. Odbio sam i krenule su opstrukcije, a predsjednik NO Mario Paleka od mene je tražio da se Klub odrekne preko 200.000 kuna svojih sredstava!